Dok ljuljam svoje tek rođeno dijete, razmišljam o svemu što smo prošle. Put pred nama nije bio nimalo jednostavan, ali uz Božju pomoć prošle smo ga lagano i bez muke. Od početnih mučnina do žgaravice koja nije prestajala cijelu trudnoću, od pokušaja strašenja preko liječnika da je dijete možda ozbiljno bolesno, kasnije da je veliko, pa sve do samog poroda na kojem nas je dočekala najomraženija babica u cijeloj bolnici.
Sve su to bili pokušaji zloga da unese nemir i strah u moje srce, a ja, pod zaštitom svoje nebeske Majke, od samog početka molila sam joj jednu predivnu molitvu koju od srca preporučujem svim trudnicama. Ona glasi:
Molitva majke koja očekuje dijete
Majko Marijo, prati svojim zagovorom rast i razvoj čeda koje nosim.
Učini da ono još više produbi ljubav između moga muža i mene.
Pomozi mi da strpljivo podnesem sve neugodnosti trudnoće.
Molim te, pomozi mi da porod prođe bez komplikacija i da ne bude pogibeljan ni za mene ni za dijete.
Bdij nad liječnicima i primaljama koji se brinu o meni i djetetu i pomozi im da imaju bistru pamet i sigurnu ruku.
Neka život ovog djeteta bude na tvoju slavu, Gospodine, u zdravlju i bolesti, u uspjehu i neuspjehu.
Gospodine, ti si Mariji povjerio da bude zemaljska majka tvoga Sina.
Zahvaljujem ti što si i meni povjerio da budem majka još jednog čovjeka.
Pomozi mi, Majko Božja, da teškoće trudnoće i poroda velikodušno i vedro prinesem za dobro svog djeteta, svoje obitelji i cijelog naroda.
Amen
Tu molitvu pronašla sam u svojoj drugoj trudnoći i molila sam je tijekom svake sljedeće trudnoće. Mogu reći da mi je Majka zaista bila na pomoći.
Iako sam sve porode do sada prošla relativno brzo, ne mogu reći da nisu bili bolni. Nisu trajali dugo, ali i sat-dva trudova može biti prilično neugodno iskustvo.
Kako sam od početka ove trudnoće bila zaokupljena poslom i brigom o djeci, nisam previše razmišljala o samom porodu, sve dok se termin nije približio. Tada su me počele obuzimati misli: Što ako bude dulje nego prije? Što ako dođem potpuno zatvorena u rađaonu? Strah od dripova, doktora, medicinskog osoblja... Sve se to počelo miješati s hormonima koji su divljali i počelo me opterećivati. No, nisam dopustila tim mislima da odu predaleko - pouzdala sam se u to da će mi Majka izmoliti milost i da ću sve uspjeti odraditi kako treba.
Na sam dan poroda išla sam na CTG i pregled jer je bio baš termin poroda. Prije pregleda sam svratila u pekaru nešto pojesti, kako bi se malena malo razbudila. Međutim, nisam pazila i promašila sam jednu stepenicu te pala na oba koljena i razderala ih. Bogu hvala, ništa teže mi se nije dogodilo osim poderanih tajica i ogrebanih koljena. Na pregledu mi je liječnik rekao da sam otvorena 6 cm i da idem u rađaonu.Šalio se da dugo nisu imali rodilju sa poderanim koljenima, meni nije bilo baš smiješno, no dobro. Pozvala sam muža da mi donese kofer.
Kad smo došli u predrađaonu, dočekala nas je - naravno - ona najomraženija babica. No sada, kad bolje razmislim, baš je morala biti ona kako bi mi Bog pokazao da i moje najveće strahove On u meni pobjeđuje. Inače imam strah od autoriteta - doktora, policajaca i sličnih osoba koje sam u svojoj slabosti uvijek uzdizala iznad sebe. Ovaj put bilo je drugačije.
Budući da moj muž nije osoba koja bi prisustvovala porodu, znala sam da idem sama. U prethodnim porodima oslanjala sam se na osoblje - babicu, sestre, doktora - da mi budu podrška. Ovaj put nisam to htjela. Kroz cijelu trudnoću molila sam samo za milost da osjetim Majčinu prisutnost i da se ne osjećam usamljeno.
Moja molitva bila je uslišana od prvog trenutka. Babica koja je prigovarala zbog veličine kofera i papirologije koju nisam ispunila - nije imala nikakav utjecaj na mene. Inače bih se odmah povukla i uplašila, ali ovaj put sam, s Majčinim zagovorom, odgovarala smireno i vedro, bez straha ili podložnosti.
Kada sam se u tišini povukla u nutarnju molitvu prije samog poroda, svi su se udaljili i mogla sam moliti u miru.
Dok su me stavljali na stol, misli su mi bile:
„Moj Isuse, Tebe su na križ prikovali i nisi se mogao micati. Mene sada stavljaju na stol, i osjećam se slično. Prikopčat će me na drip, znam da će bol uskoro početi. Ne znam koliko će trajati. Pomozi mi.“
Na moje veliko iznenađenje, trudovi koji su dolazili nakon priključenja na drip uopće nisu bili neugodni. Bili su blagi, ali redoviti. Očekivala sam da će uskoro doći jači, duži trudovi - ali ništa. Započela sam moliti krunicu i nisam dopuštala zlim mislima da me nadvladaju. Svaki trud koji bi došao, u sebi bih rekla:
„Krenuo je i brzo će proći. Ostani opuštena i pusti tijelu da odradi što treba.“
Ne mogu opisati kolika je razlika u jačini boli kada je tijelo opušteno i ne grči se protiv boli, nego joj dopušta da učini svoje i surađuje s njom.
Cijeli porod trajao je otprilike sat i pol. Samo jedan trud bio je jači - vjerujem da mi ga je Bog dopustio osjetiti da bih znala kako je On taj koji vodi porod i ublažava bol. Kroz cijelo vrijeme molila sam Ružarij, krunicu Božanskog milosrđa i taman kada sam započela krunicu Krvi Kristove - beba je krenula van.
Moram napomenuti da sam u sva tri prijašnja poroda bila rezana, pa sam to i sada očekivala. No dogodilo se malo čudo: beba, teška 4 i pol kilograma i dugačka 53 cm, izašla je bez rezanja i bez pucanja. Najlakši i najbezbolniji porod do sada. Kroz cijelo vrijeme osjećala sam Majčinu blizinu, gledala u njezinu sliku na zidu, a iznad nje - križ moga Isusa.
Babica, koja se inače bavi jogom i sličnim stvarima, nije me ni dotaknula. Umjesto nje, porodila me jedna starija babica, sada u mirovini, koja je jedva hodala - ali za mene je bila pravi blagoslov. Liječnik iz Sirije, koji je cijelo vrijeme bio uz mene, strpljivo mi je objašnjavao svaki korak, koliko još trudova otprilike, kako tiskati... nešto predivno.
Tu me Isus naučio velikoj lekciji. Inače sam bila protiv dolaska stranaca - Sirijaca, Pakistanaca i sličnih - i često sam to javno govorila. A Bog mi je dao da me porodi Sirijac - liječnik koji je bio deset puta bolji od svih koje sam do tada imala: brižan, stručan, odgovoran. Onakav kakvog bih poželjela svakoj rodilji da ju dočeka u rađaonici.
Zaključak svega: Bog se proslavlja i kroz najlošije i kroz najbolje ljude. Nije na nama da sudimo. Ako pripadamo Njemu, i u najtežim okolnostima sve će izaći na dobro. Ovim svjedočanstvom želim tebi, sestro, uliti pouzdanje u Boga i našu Majku. Oni doista čuju naše molitve i iskrene vapaje.
Otvori svoje srce potpuno. Ne skrivaj nijedan osjećaj od Njega. Ionako sve zna - ali kad to izgovoriš, postat ćeš svjesna okova koje ti zli želi nametnuti kroz strahove. Uz Božju pomoć, bit ćeš oslobođena.
Hvala mojoj dragoj Majci na zagovoru, a našem Bogu na proslavljanju kroz ovaj porod.
Andrijana Martić