Obitelj

ŽNJ republika

Topao i duhovit pogled na jezik djece, obiteljski život i izazove današnjeg odrastanja.

Neki dan u našoj kući osnovana je nova republika. Statut nema, zakoni su joj šaroliki, za predsjednikom ili upraviteljem nema potrebe. Najnovije čudo svjetske populacije. Takozvana ŽNJ REPUBLIKA!

Što je to ŽNJ republika?

To bi vam bio kompleksan sustav unutar jedne skupine ljudi koja se pronašla te počela odražavati slične vrijednosti, govor i način djelovanja.

Kako je došlo do osnivanja ŽNJ republike?

Vrlo jednostavno, moja djeca su progovorila novim jezikom. Po nekom našem ljudskom zakonu, kada skupina ljudi progovori novim jezikom, podrazumijeva se da je nastala nova nacija. Prema tome, od onog trenutka kada su moja djeca zajedno sa svojim prijateljima, novim stanovnicima ŽNJ republike, počela govoriti novim jezikom, nastala je nova nacija. Takozvana ŽNJ nacija.

Ime nacije nije baš da su sami izabrali, više sam im ga ja nametnula. Ionako oni sami nisu niti primijetili da se bilon šta neobično događa.

Trenutak kada sam shvatila da više nisu mali Hrvati i Hrvatice bila je jedna milisekunda u mojoj glavi kada mi je sama od sebe bljesnula pomisao:

“Hej, pa oni ne govore hrvatski jezik!”

„Kilaj ga sada!“ „Moram bildat! Hilajte me! „ „Spemao me“ „Brate on je čiter..“ „Dropajte mi malo hrane“ „Sheraj malo i samnom“ „Bustat ću ti oružje“…

Ove i još mnoge novonastale rečenice novonastalog ŽNJ jezika mogle bi se polako početi zapisivati tako da osiguramo rječnik s prevoditeljem na hrvatski jezik kako bi svim mamama, tatama i ostalim bližnjima naše nove nacije postalo jasnije o čemu to oni govore.

Naime situacija je krajnje ozbiljna. Naša djeca su prestala govoriti hrvatski jezik te se zaista sada, bez šale, pitam jesu li oni i dalje mali Hrvati i Hrvatice ili je to sad već postala neka nova generacija Hrvata i Hrvatica koji će u budućnosti naš dragi hrvatski jezik zamijeniti nekim novim ŽNJ jezikom.

Možda to samo po sebi i ne bi bilo zabrinjavajuće, no kada sam im pokušala ukazati na činjenicu da ne govore hrvatski jezik moja vlastita djeca su me pogledala kao da sam rođena u prahistorijsko doba te ubačena u novi svijet, nemam pojma o čemu govorim. Njima je taj jezik potpuno normalan te ne razumiju o čemu pričam kada im želim objasniti da ubacuju puno stranih riječi u rečenice te da im rečenice više nemaju strukturu hrvatskog jezika.

Za njih sam ja, kao i svi mi stariji, samo stara koja ne razumije mlade i njihove fore.

Znam, i mi smo imali neke svoje riječi kada smo bili u njihovoj dobi (lega, bro, brate, buraz, ..) ali mislim da nismo miješali kruške i jabuke kao oni danas. Barem ne u tolikoj mjeri.

Kako nam djeca sve više gledaju razne čudne sadržaje na YouTubeu i sličnim medijima nije niti čudno da počinju imitirati i njihove riječi, no ovako velik broj riječi u rečenicama kao toga dana kada sam o tome počela razmišljati me baš iznenadio. Skoro svaka druga ili treća riječ je bila (većinom) engleskog porijekla i savršeno se uklapala u rečenicu koju bi djeca govorila što samo znači da njihov mozak već sada razmišlja na stranom jeziku.

Pitam se što će biti s njima kako budu odrastali a multikulturalni svijet postaje sve bliži našoj državi. Svjedoci smo useljavanja raznih nacija koje se većinom sporazumijevaju na engleskom jeziku. Da me ne bi sad netko krivo shvatio nemam ništa protiv drugih kultura niti protiv toga da mi djeca znaju strane jezike samo sam evo iskreno zabrinuta za očuvanjem našeg jezika. Da ne pričam o tome kako naša djeca ne poznaju jezik naših starih. Kada bismo ih pitali što je penđer ili avlija nisam baš sigurna da bi ih puno znalo odgovor ali zato riječi engleskog porijekla savršeno znaju prevesti.

Cilj ovog teksta nije da naružim našu djecu jer oni su samo djeca koja odrastaju u ovom, za mene čudnom vremenu i snalaze se najbolje što mogu. Cilj teksta nije niti da naružim sve nas roditelje koji se u tome svemu često nađemo nespremni i nedovoljno educirani kako bismo znali što učiniti.

Najveći cilj teksta je posvješćivanje, prvenstveno samoj sebi, što se događa unutar mojih četiri zida te da pod hitno moram nešto promijeniti ako želim da mi djeca ostanu Hrvati, a onda i tebi koji ovo čitaš da potičemo našu djecu pravilnijem izgovoru hrvatskih riječi i rečenica.